Image and video hosting by TinyPic ~Prevara života~

~Prevara života~

~*I život ide,sve dalje odavde~

27.09.2009.

[Još bi nam mogla desiti se ljubav.desiti velim.ali, ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim...~~]

Nisam od onih naivaca koji jedva čekaju neki budući dan i raduju se rođendanima i Novim Godinama.
Naprotiv, meni već dugo smeta to što vrijeme prolazi.i mada imam neke svoje trikove kako da ne mislim o tome, postoje stranice u kalendaru kad mi nema gdje.
Jesen je, znači...
Ponovo...
...ista ona jesen sasvim bezvezna,bez šarma,bez stila.bez ikakvog identiteta...
...jesen.ilustrirana razočarenjima.obojena suzama.prošarana frustracijama.izrezbarena ožiljcima.bez oštrih prelaza romantike.
...~ i bilo bi potrebno puno pastelnih nijansi da bi ponuđeni kišoviti pejzaž počeo da liči na nešto.a odavno nisam pri šarenim bojama.Potrošila sam ih kao pravi naivac.nepromišljeno razmazujući po svojim davnim radovima...
...okrećem se nazad.pogledam još jednom u sretnu ili nesretnu.ali svoju najdražu prošlost.
i još jednom.kao već dugi niz godina u ponoć sklopim ruke i izreknem najljepše želje koje će Te čuvati narednih 365 dana.
Dragi moj E. želim ti nasretniji i najljepši rođendan.
Dolazi oktobar.Dolaze kiše.Dolazi dan koji će floruscentnom bojom označiti prvu godinu tvog ne postojanja u mom životu.i nisam tužna.nisam ni sretna.
samo ponekad kao recimo na današnji datum dio srca u kojem ćeš zauvijek stanovati,preskoči.
ispadne iz ritma,ali bivši moj.dobro je to srce,malo kasni.ali kucka tu i tamo samo za sebe.
Često se sjetim svega,ali o tome ne pričam jer stare slike bole.
~Bole...istim tonom,istom jačinom kao i Mrs.Savršeni.
Znao je koliko je značio,ali mnogo bolje je zavlačio.puno ljepše lagao.
strahovito više obećavao.očima.usnama.trepavicama.osmijesima.rukama.
...a šta je naposlijetku uradio???Odbio je Naivnu Djevojčicu sa ružičastima naočalima.
Ona je poludjela od bijesa.razočarenja.gubitka djelića duše.po ko zna koji put postala NAJČUDNIJA zbog svojih odluka....izbacila muškarce iz svog života.potpisala ugovor sa vragom.
Misli da ju je porazio,a sebe je.Ona nikada iz bitke ne izlazi poražena,uvijek izlazi kao pobjednik visoko podignute glave.Tako će biti i sada.
Osjećaji njeni prema njemu zauvijek će ostati neimenovani i neizrečeni. Možda jednog dana,ona sazna šta je to bilo. Danas je sigurna da je to bila samo požuda.

Vrijeme je za nove predstave.nove uloge.nove scenarije.nove glumce i režisere,nove scenografije.

...o novim Njima,koji još nemaju oblik i dimenziju u ovoj predstavi.nekom drugom prilikom.

...jer~

Još bi mi se mogla desiti ljubav.desiti velim.ali, ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim...~~

...za kraj vam ostavljam Poljubac i Osmijeh...

Do sljedećeg pisanja.Sve vas voli vaša Najčudnija.

 



06.09.2009.

~još juče sve je bilo tu.a sad je nestalo za tren.i kome sad da vjerujem.čemu da se radujem.~~

Mnogo prije jutra,zaželjeno "DOBRO JUTRO"...Dan je počeo grubo i usiljeno...

S naporom suzbijam eksploziju koja se trenutno odvija u mojoj glavi...

a mozak razlikuje samo prošlost,svjetlo dana i tamu noći...

Jesen mi vjetrom mazi osjećaje...dok kopam rukama i nogama u potrazi za izgubljenim emocijama...Pogubila sam sve konce...

...~a ti si me predugo ostavio u onim Opasnim Ćutanjima,u onim Tišinama u kojima sam sama svoj jedini sagovornik...i u kojima se o tebi definitivno ne priča ništa dobro...I tu smo gdje smo...~

Oči pogledom lutaju negdje,gdje ne želim...ili možda nesvjesno želim...

Ne godi mi tvoje virtualno prisustvo...Ne godi mi pozdrav,ni prazan Osmijeh,ni poljubac radi reda...

Ne godiš mi Ti,takav,hladan i dalek...

Ne godi mi da te gledam zagrljenog sa njom...

Srce se raspalo...i život mi izmiče...

Nestali su snovi,koji su lebdjeli iznad glave...Zaštićeni od negativnih uticaja...

Nestale su želje...

Ostala je razorena mašta koja polahko uništva sve pozitvno u meni...

Ostale su oči natopljene suzama...i moja borba protiv istih...dakle ostala je mrvica dostojanstva.

Dovoljno riječi.Dovoljno pogleda.Dovoljno vremena.i dovoljno ljubavi.

Očajnički molim da nestaneš iz mene...Da se vratim na početak...

...i ponovo počnem učiti voljeti srcem žene...

...mislila sam da si Mr.Savršeni,a ti si obična Prašina,koja već žulja na srcu...

~Ne znaš ti ništa o mračnim olujama
O jutrima hladnim koja mirišu na snijeg
Ne znaš ti ništa o meni ...


...i radujem se jeseni,kišama...svojoj samoći...nedostatku Tebe...radujem se rastancima i jednom Dalmošu kojeg ću vidjet tek sljedeće godine :(:(

Treba mi tijelo bez plamena i srce od kamena.da sve ovo podnese.

P.S.Status veze na fb je falširan ;)))

Nećeš ti dušo nikad saznat pravu istinu...a sad se pitaj...

S' čijim dodirom se čežnja rimuje;))

Dino <3

 

 

 

01.09.2009.

~~nestaješ i priča odavno nije fer...~

Naučio si me da te čekam strpljivošću pauka,dok plete najljepšu nit svoje mreže.

Naučio si me da te zavolim srcem žene,na neopipljiv i čudesan način...

Naučio si me...

da te vidim u modrim svitanjima,među uredno složenim knjigama na polici,
u kapima kiše na prozoru....

Sve si me naučio...Osim kako da preživim trenutak kad mi kažeš ne...

A bilo je maksimum izgleda da ću preživjeti...a sad...više ništa nije sigurno...

...jer ne znaš ti kako je kad srce broji samo ožiljke...

Sanjarim, maštam, promišljam, planiram kako ću ti viknut iza leđa: ja ne znam ko sam, ne znam gdje je ta tanka granica između želja i mogućnosti.
Zašto se potajno nadam da se nećeš okrenuti...jer volim svoju patnju i očito je u kontrastu kada ti preko mene voliš sebe...i samo to...a ja preko tebe nastavljam autodestruktivnu lozu svojih bezimenih mučenja.
Ja sam već davno stavila svoju dušu na dno boce loše votke....poklanjala sam je nebrojenima prije tebe...ii svi tvoje vrste zgazili su je,bacili...ii sta ostaje posle svega...
Povrijeđen ponos,sujeta...
Pobjeda je pripala tebi...a ja žalim...jer te vidim savršeno,čisto i jasno.Zauvijek ću pamtiti da za istinu nisam bila dovoljno dobra... 
Sad kad odlaziš,otiđi tiho na prstima i uživaj dok još niko ne zna kakav si zapravo i koliko kontradiktornosti kriješ u sebi...
Mene su ubile sve tvoje riječi,svi Osmijesi,svi topli i nježni pogledi...i onaj zagrljaj...
Ubio si u meni nadu da postoji neko ko mi može biti mio i drag na ovom svijetu i da je kraj mom tumaranju po ovoj Planeti...
Umrlo je sve u meni...i ne opraštam ti što si isti kao i svi...što si me povrijedio i što ću te danas vidjet i što će me isto gledati i isto mi se smijati...
Žalim te...jer ti ne znaš voljeti ni ljubav primiti...
Sad mrš iz moje duše...
30.08.2009.

~~kraj kakav sam već negdje čitala u romanima...blesav i nepotreban...ubitačan...kraj koji ostavlja tragove...~~

Zadnji Zagrljaj...i sve to s' nama je kraj...

Nije ovo jos samo jedan promaseni pokusaj za srecu...

Ovo je kraj jos jedne moje Male ljubavi i pocetak Velikog Poraza...

Tup bol u grudima i vlazne oci...

Ponos pada kao s' plafona,vise ni magicni lijepak ne pomaze...

Snovi blijede...Zelje nestaju...

Samo suze i povrijedjena dusa ostaju...

...i ne znam zasto te jos branim od svih...i zasto vjerujem tvojim smijesnim obecanjima...

Zasto se jos nadam...iako dobro znam ko si i sta...

Pobijedio si...Uspio si...Vratio si me na dno...a trebala sam skoro godinu da se dignem sa tog istog gdje me je mnogo prije tebe gurnuo jedan tvoje vrste...

Sagorjela Naivna Djevojcica...Da, to sam ja...Opet,opet i opet...

ali...zao mi je,necu te pustiti da me gurnes jos dublje...

Posle svega ostaje nam i nesto zajednicko...

Ja gubim sebe,Ti gubis mene...Uzasno pateticno:)

P.S.Ja trenutno nisam u stanju da napisem nesto kvalitetno...

Slomljena sam...

...

Zao mi je :/


Stariji postovi

~Prevara života~